Nema vremena za karmu

Izlazak iz kruga patnje i borbe

by © Paxton Robey

 

Uvodna rec autora

Pre nekoliko meseci slusao sam kako govori Ram Dass u Oklahoma City-iju. Pricao je o svom preminulon prijatelju Emmanuel-u, sa kojim je Pat Rodegast imala spiritualni kontakt. Neko iz publike pitao ga je kako zna da su informacije koje je primio od Emmanuel-a verodostojne. Ram Dass je odgovorio: "Po tome sto njegove reci nisu u meni izazivale otpor, bile su mi bliske. Kako bismo drugacije znali?"

Kada pokusavamo da razjasnimo sopstvenu duhovnu i filozofsku osnovu u zivotu, jedino merilo koje imamo je unutrasnje vodjstvo. Ono nam pomaze da procenimo da li su razlicite poruke koje mozemo cuti ovih dana zaista vredne ili nisu. Istorijsko ili zvanicno priznato nasledje zasnovano na prethodnim intelektualnim analizama i iskustvu, ma koliko ga nasi stari postovali, nije nam od koristi kada je srce u pitanju.

Nijedan segment drustva jos uvek nije dovoljno oslobodjen i osposobljen da bi mogao da pocne da u potpunosti sagledava karakteristike Hrista. Ne postoje neka prethodna iskustva na koja bismo mogli lako da se pozovemo kako bismo dostigli prosvetljenje. Svako sam za sebe mora da otkrije novi izvor adekvatnih primera, vrednosti i verovanja ukoliko zeli da bude "deo sveta, a ne mimo njega". Pa, taj "novi izvor" je sada dostupan svakome ko tezi duhovnosti. To je uvek i bio. Guru nas, na neki nacin, priblizava tom izvoru kada nas poziva da udjemo u meditativno stanje i kaze: "Umirite se i znajte da sam ja Bog".

Cudesno, na nasoj planeti postoje desetine hiljada ljudi koji su spremni da se oslobode ucenja autoriteta koji su ih odgojili. Oni su spremni da prigrle spiritualne metode i istine koje ce im omoguciti da cine cuda u sopstvenim zivotima i na celoj planeti, da integrisu visu svest u svakodnevni zivot.

Visa svest je neverbalna. Prema tome, ne moze se recima ni opisivati. Recima se mogu prikazati samo ograniceni uprosceni fragmenti, prilagodjeni covekovom ogranicenom stanju svesti. Ne mogu tacno da predstave izvor svesti od koga poticu, vec samo da ga prepricaju. Ukoliko ova knjiga uspe da vas zainteresuje i navede da razmislite o svom prisustvu na Zemlji, ostvarila je svoj cilj. Mozda vas cak podstakne da i vi ispricate vase price. Nikada nemojte da prezentujete svoje price kao "istinu". Ali, ako ih budete smisljali i delili sa drugim ljudskim bicima, svojim "kolegama", na kraju cemo svi postici sklad u cudesnoj slobodi, miru i radosti. To je prosvetljenje. Nikada ne potcenjujte znacaj sopstvenih reci.

Razlicito dozivljavamo ono sto cujemo i ono sto procitamo. Ja vise volim da slusam pricu sa trake, nego da citam tekst. Vise volim da gledam film, nego da citam knjigu. Stil i energija govornika takodje cine deo poruke. Znam da ima onih koji misle drugacije i da im zivi govor smeta da poruku dozive u punom smislu. Oni, dok citaju, tekstu dodaju i sopstveni dozivljaj.

Ja sebi pojasnjavam koncepte dok govorim, tako da pokusavam da pricam price sto slobodnije. To mi omogucava da shvatim ideje koje dobijam intuitivno. Uvek tezim da pojednostavim ezotericke koncepte, ponekad do apsurda. Verujem da je krajnja Istina nesto najjednostavnije sto postoji. Duhovnost postaje veoma komplikovana kada baratamo poluistinama i pokusavamo da im damo neki smisao analizirajuci ih pomocu naseg ogranicenog intelekta. Zato smisljam price o tome kako funkcionise skolski sistem koji mi zovemo Zemlja.

Ja slobodno parafraziram Majstore ucitelje i ezotericna ucenja. U ovoj knjizi sam takodje citirao Bibliju i knjigu "Kurs cuda". Verujem da kada bih zaista i znao Istinu, ne bih mogao da je izgovorim. Jedna stara kineska poslovica kaze: "Onaj ko zna, ne govori, onaj ko govori, ne zna". Trudim se da to imam na umu kada govorim. Zato, molim vas, budite blagi i velikodusni prema mojim (izmisljenim) pricama i nista ne shvatajte previse bukvalno. To je moja istina, nije vasa. Vi cete sami morati da kreirate sopstvene price koje su najpribliznije vasoj istini.

Priznanja

Predavanja, radionice, knjige i slusanje traka koristili su mi da upoznam pojmove i termine pomocu kojh mogu da izrazim spiritualne koncepte. Ili da makar ubacim novu iskru u beskonacan broj postojecih ideja. Oni su mi dali reci da izrazim "moje" mitove: Richard Bach, Johanne Blodget, Jack Boland, Eric Butterworth, Ken Carey, Ram Dass, Wayne Dyer, Foster McClellan, Harry McKnight, Raymond Moody, Sig Paulson, Harold Sherman, Patricia Sun, Jose Silva, Gary Simmons, i Bill Williams.

Kada sam pre nekoliko godina osetio da je doslo vreme da se napise knjiga, uznemirio sam se. Ne volim ne pisem, volim da govorim. Kada sebi zelim da pojasnim neku ideju ili koncept, o njima govorim. Dok govorim, jasnoca dolazi. Govor je cesto moja meditacija, moj nacin da podesim frekvencije prema nevidljivim carstvima. Poceo sam istinski da verujem u ono sto kaze Donald Shimoda: "Znanje zbog kojeg smo odabrali da se rodimo u ovom zivotu naci cemo na onom putu koji nas cini srecnim". Ja sam srecan kada govorim.

Ako vec treba pisem knjigu, neophodna mi je pomoc. Zamolio sam univerzum da mi pomogne. Nisam se mnogo iznenadio kada mi je posle jedne radionice koju sam drzao u Dallas-u, jedna od polaznica, Lone (izgovara se Luna), napisala pismo. Pitala me je da li bi mogla da mi asistira da napisem knjigu koja bi te ideje priblizila ljudima. Hvala univerzumu!

Bilo je cudesno raditi sa Lunom. Osluskivala je svoje duhovno vodjstvo na svakom koraku i sve je postalo neverovatno lako i sihronizovano. Hvala Luna!

Larry Dosse i Sandra Ingerman su nam pomogli oko ovog projekta. Objasnili su nam kako da se, kao autori, snadjemo oko izdavanja knjige. Bez njih, nas put ne bi bio tako radostan. Hvala Cynthia Stibolt- ne samo da je unela umetnost u ovu dimenziju, vec je u stanju da pruzi podrsku na cudesan nacin.

Moj brat i sestra, Ric i Beth, pomagali su mi i podrzavali mi na svaki nacin bez i najmanjeg osudjivanja. Duhovni ucitelj, cije sam vodjstvo sledio i tako prevazilazio totalni gubitak samopouzdanja bila je Carol Parish-Harrah. Ann Smith, najveci svetski telepata, je uvek tu, spiritualno "ukljucena". Nasi susedi, koji su nas prihvatili u komuni "Veliki duh" su Jake i Cathy Walker. Mona Hale, hvala. Ona vidi sve, cuje sve, zna sve, a veoma malo govori. Hvala Pam Cox. Postoje bukvalno desetine ostalih koji zasluzuju moju zahvalnost za njihovu bezuslovnu podrsku, duhovnu i drugu.

I, naravno, moj najveci pristalica je moja supruga Anne. Mi smo otkrili da nas odnos istinski srecnim cini jedna recenica iz "Kursa cuda": "Da li zelis da budes u pravu, ili da budes srecan?"

Paxton Robey

Carson, New Mexico

Januar 1993 i Januar 1998